Land art

Land art, također poznat kao zemljana umjetnost, bio je dio šireg konceptualnog umjetničkog pokreta 1960-ih i 1970-ih. Osnovala ga je skupina umjetnika pionira koji su istraživali prirodna mjesta, alternativne načine umjetničke produkcije i načine zaobilaženja komercijalnog umjetničkog sustava. Land art se najčešće stvara izravno u krajoliku oblikovanjem same zemlje ili izradom struktura u krajoliku od prirodnih materijala. Prirodni materijali mogu se koristiti i u unutarnjem prostoru. U sebi objedinjuje elemente minimalizma, pravca arte-powera, konceptualne umjetnosti i performansa. Umjetnička djela su vrlo često oblikovana na nedostupnim mjestima ili su kratkog vijeka trajanja zbog čega se bilježe i dokumentiraju fotografijama, videozapisima, avionskim snimkama.

Umjetnička djela izrađuju se od materijala koje nalazimo u prirodi kao što su: tlo, zemlja, drvo, kora drveta, kamenje, lišće, češeri, cvijeće, pijeska, školjke, voda, svjetlost, led, snijeg itd. Teme i motivi su neograničeni. Aktivnosti se provode na svježem zraku. Djeca uče o prirodi kroz zabavu, igru i istraživanje te imaju priliku za razvoj mašte i kreativnosti.

Land art nije rezerviran samo za odrasle, već je medij koji na poseban način osuvremenjuje i modernizira nove horizonte umjetničkog izražaja kod djece rane predškolske dobi. Istraživanja su pokazala kako "suvremena umjetnost može biti vrlo atraktivna i poticajna čak i za djecu ranog i predškolskog uzrasta" (Brajčić 2020: 147).